Dozimetrija

Zračenje koje prolaskom kroz medijum vrši njegovu jonizaciju se naziva jonizujuće zračenje. Takvo zračenje izaziva promene u organizmu, zbog čega ga je neophodno meriti i kvalifikovati.

Merenje primljene doze zračenja


Video čas


Šta je jonizacija?

Jonizacija je proces u kojem atom gubi jedan ili više elektrona i postaje pozitivno naelektrisan jon. Kada se to desi u molekulima tkiva, hemijska struktura se menja, a fiziološka funkcija može biti narušena. Zato je jonizujuće zračenje opasno po zdravlje.


Kako merimo dejstvo zračenja?

Da bismo procenili štetu, moramo znati koliko energije zračenje ostavlja u organizmu. Prva dozimetrijska veličina je apsorbovana doza:

$ D = \frac{E}{m} $

gde je:

  • $E$ – energija koju je zračenje ostavilo u organizmu,
  • $m$ – masa tela.

Jedinica za apsorbovanu dozu je J/kg, a naziva se Grej (Gy).


Zašto nije svejedno koji tip zračenja deluje?

  • Alfa čestice – teške, dvostruko naelektrisane, imaju veliku moć jonizacije. Energija se rasporedi u maloj zapremini → velika gustina energije → velika šteta.
  • Beta čestice – lakše, jednostruko naelektrisane, manja moć jonizacije → energija se rasporedi u većoj zapremini → manja šteta.
  • Gama zraci – nemaju naelektrisanje, ne jonizuju direktno, već preko fotoelektričnog efekta izbijaju elektrone, koji zatim jonizuju tkivo → energija se rasporedi u velikoj zapremini → najmanja šteta.

Ekvivalentna doza

Da bismo uzeli u obzir tip zračenja, definišemo ekvivalentnu dozu:

$ H = D \cdot w $

gde je:

  • $D$ – apsorbovana doza,
  • $w$ – težinski faktor (opisuje moć jonizacije čestice).

Jedinica za ekvivalentnu dozu je Sivert (Sv).

Težinski faktor za pojedine čestice

Efektivna doza

Različiti organi nisu jednako osetljivi na zračenje. Efektivna doza se računa:

$ E_{\text{ef}} = H \cdot w_T $

gde je:

  • $H$ – ekvivalentna doza za ceo organizam,
  • $w_T$ – faktor osetljivosti organa.

Primer: pluća imaju $w_T = 0.12$ (12%), mozak $w_T = 0.01$ (1%).

Osetljivost pojedinih organa na jonizujuće zračenje

Statistički pokazatelji su ukazali da su koštanu srž, debelo crevo, pluća, želudac i grudi osetljiviji na zračenje nego što su bila teorijska predviđanja, te je mapa osetljivosti organa na zračenje shodno tome menjana.