Svako kretanje je relativno i određuje se u odnosu na neko referentno telo.
Kretanje je nešto tako očigledno, da nam se čini kako već znamo dovoljno o tome, te da nam neko proučavanje kretanja u fizici baš i nije neophodno. Sve oko nas se pomera. I mi se pomeramo. Kada ustanete sa stolice da odete po čašu vode, vi se krećete. A šta se dešava ako ne ustanete? Da li se i tada krećete. U tom slučaju vi niste uzročnik kretanja, ali se ipak krećete. Zemlja obilazi oko Sunca brzinom od oko 30km/s, i nosi sve nas sa sobom. Dakle, kretanje postoji i kada nam uzrok kretanja nije potpuno vidljiv. Stoga smo ovaj deo fizike podelili u dve oblasti: kinematika i dinamika. Kinematika je oblast fizike koja proučava svojstva kretanja, bez ulaženja u problematiku čime je kretanje izazavano. Dinamika, sa druge strane, upravo proučava uzroke kretanja.
Kinematika beleži i povezuje veličine kojima se kretanje može opisati. Prva veličina, koju treba imati na umu, je položaj tela. I već tu nailazimo na dilemu: kako opisati položaj tela? Možemo, na primer, koristiti njegove GPS koordinate. Ali GPS koordinate su dogovorno određene. Ne postoje, ako se ne dogovorimo u odnosu na koju tačku na Zemlji ćemo ih računati. Upravo činjenica da položaj tela moramo iskazati u odnosu na neku unapred određenu tačku, uvodi pojam relativnost u fiziku. Reč “relativno” doslovce znači u odnosu na nešto.
Svako kretanje je relativno.
Što se tiče globalnog položaja na planeti Zemlji, koristimo geografsku mrežu, koju čine meridijani i paralele. Na njih se oslanja i GPS sistem. Ali ako treba lokalno da odredimo položaj nekog tela, na primer, gde postaviti TV u sobi, nije zgodno koristiti geografsku mrežu. Tada koristimo isti trik, ali ovog puta bez meridijana i paralela. Jednostavno odaberemo neku tačku u sobi, neki zid ili prozor i iskazujemo položaj televizora u odnosu na to telo. Postavi TV desno od prozora! Telo u odnosu na koje određujemo položaj ostalih tela nazivamo referentno telo. Ako sada premestimo TV naspram prozora (što nije baš najbolja ideja zbog odblesaka), njegov novi položaj opet iskazujemo pomoću referentnog tela, to jest prozora. Premeštanje Televizora, od jedne pozicije u odnosu na prozor, do druge pozicije u odnosu na prozor, nazivamo kretanje.
Telo se kreće ako menja položaj u odnosu na neko referentno telo.
Referentno telo bi trebalo da miruje, da se ne kreće. Ali s obzirom da se sve u prirodi kreće, traženje tela koje miruje je nemoguća misija. Zato za referentno telo biramo ono telo koje relativno miruje – miruje u odnosu na sva ostala tela, koja su nam u toj situaciji bitna. Prozor miruje u odnosu na zidove, ne šeta sa zida na zid. Miruje u odnosu na nameštaj koji ne pomeramo, šta više, prozor ni ne možemo da pomerimo, sve i da hoćemo. To je dobro odabrano referentno telo, koje relativno miruje.
Sledeća veličina, koja je bitna za utvrđivanje svojstava kretanje, jeste promena položaja televizora. Da bismo je odredili, moramo znati za koliko smo se pomerili, u kom pravcu i smeru. Sve tri stavke, udaljenost, pravac i smer definišu veličinu koju nazivamo pomak ili pomeraj tela. Pomak je vektor, prava linija, koja ima jasno određen početak i kraj. Razmak od početne do krajnje tačke vektora je njegov intenzitet.
Pomak govori za koliko, u kom pravcu i smeru se telo pomerilo.
Ali kao što to obično biva, ni novi položaj televizora ne zadovoljava naše kriterijume za udobno gledanje programa, pa ćemo ga seliti do nekog novog položaja, pa tako jedno pet – šest puta. Kada saberemo dužine svih pomaka koje smo pri tom učinili, dobićemo novu veličinu, koja predstavlja bitno svojstvo kretanja – pređeni put. Pređeni put nije vektor. To je dužina puta koji smo prešli, noseći TV, izražena u metrima.
Pređeni put iskazuje brojnu vrednost dužine puta, koji telo pređe.
Naravno, za svo ovo seljakanje nameštaja je potrebno neko vreme, da se obavi.
Uočili smo nekoliko svojstava kretanja koja vredi meriti. Položaj, pomak, pređeni put i vreme. Iz ovih svojstava se može dosta toga zaključiti o kretanju. Za više pogledajte video čas.