Magnetni fluks

Broj linija magnetnog polja koje prolaze kroz određenu površinu. Izražava se u veberima i zavisi od jačine polja i površine.


🔹 Uvod

U fizici često koristimo linije polja da bismo predstavili kako se sile šire u prostoru.

  • Kada posmatramo svetlost, govorimo o svetlosnom fluksu – koliko svetlosnih zraka prolazi kroz neku površinu.
  • Kada posmatramo magnetno polje, govorimo o magnetnom fluksu – koliko linija magnetnog polja prolazi kroz površinu.

Dakle, fluks je mera „prolaska“ linija kroz površinu. On nam daje kvantitativnu predstavu o tome koliko je neko polje „prisutno“ kroz određenu površinu.


🔹 Intuitivno razumevanje

Zamislimo da kroz površinu prolaze linije magnetnog polja:

  • Ako linije prolaze normalno (pod pravim uglom) na površinu, kroz nju prolazi najveći broj linija → fluks je maksimalan.
  • Ako linije idu paralelno sa površinom, nijedna linija ne prolazi kroz nju → fluks je nula.

🔹 Obeležavanje i jedinice

Magnetni fluks se obeležava grčkim slovom $\Phi$ (fi).
Njegova jedinica je veber (Wb).

$$1 \text{Wb} = 1 \text{T} \cdot 1 \text{m}^2$$

gde je:

  • $T$ – tesla, jedinica za magnetnu indukciju,
  • $m^2$ – kvadratni metar, jedinica za površinu.

🔹 Površina kao vektor

Površina sama po sebi nije vektor, ali u fizici je često predstavljamo kao vektor površine $\vec{S}$:

  • Pravac vektora je pravac normale na površinu (pravac pod pravim uglom na površinu).
  • Dužina vektora jednaka je veličini same površine $S$.

Na taj način površinu možemo uključiti u vektorski račun.


🔹 Matematički izraz za magnetni fluks

Magnetni fluks zavisi od ugla između vektora magnetne indukcije $\vec{B}$ i vektora površine $\vec{S}$.
Ta zavisnost se opisuje skalarnim proizvodom:

$$\Phi = \vec{B} \cdot \vec{S} = B \cdot S \cdot \cos \theta$$

gde je:

  • $B$ – jačina magnetne indukcije,
  • $S$ – površina,
  • $\theta$ – ugao između vektora $\vec{B}$ i normale na površinu.

🔹 Posebni slučajevi

  • Ako je $\theta = 0^\circ$ (vektori paralelni), tada je:
    $$\Phi = B \cdot S$$
    Fluks je maksimalan.
  • Ako je $\theta = 90^\circ$, tada je:
    $$\Phi = 0$$
    Fluks je jednak nuli.
  • Ako je $\theta = 60^\circ$, tada je:
    $$\Phi = B \cdot S \cdot \cos 60^\circ = B \cdot S \cdot 0.5$$
    Fluks je polovina maksimalnog fluksa.

🔹 Primer izračunavanja

Zamislimo magnetno polje jačine $B = 0.2 \text{T}$ koje prolazi kroz površinu $S = 0.5 \text{m}^2$.

  • Ako je ugao $\theta = 0^\circ$:
    $$\Phi = 0.2 \cdot 0.5 \cdot \cos 0^\circ = 0.1 \text{Wb}$$
  • Ako je ugao $\theta = 60^\circ$:
    $$\Phi = 0.2 \cdot 0.5 \cdot \cos 60^\circ = 0.05 \text{Wb}$$
  • Ako je ugao $\theta = 90^\circ$:
    $$\Phi = 0.2 \cdot 0.5 \cdot \cos 90^\circ = 0 \text{Wb}$$

🔹 Povezanost sa elektromagnetnom indukcijom

Magnetni fluks je ključan pojam u razumevanju Faradejevog zakona elektromagnetne indukcije.
Promena magnetnog fluksa kroz neku površinu izaziva pojavu indukovane elektromotorne sile (ems) u provodniku.
To je osnova rada generatora, transformatora i elektromotora.


🔹 Zaključak

Magnetni fluks je veličina koja povezuje magnetno polje i površinu kroz koju ono prolazi.
On zavisi od:

  • jačine magnetnog polja,
  • veličine površine,
  • ugla pod kojim polje prolazi kroz površinu.

Razumevanje magnetnog fluksa je prvi korak ka shvatanju elektromagnetne indukcije i mnogih praktičnih primena u elektrotehnici i svakodnevnom životu.


Podeli na:

Ne možete kopirati sadržaj ove stranice!

Scroll to Top