Kako vazduh „pije“ vodu?
Vodena para je stalni stanovnik vazduha koji nas okružuje. Međutim, njena količina nije nasumična – ona direktno zavisi od temperature:
- Što je temperatura vazduha veća, to je veća i maksimalna količina vodene pare koju on može da primi.
- Prisustvo vlage je uvek izraženije u blizini prirodnih izvora vode, poput reka, jezera ili bujne vegetacije.
Šta je zapravo relativna vlažnost?
Kada na vremenskoj prognozi čujete procenat vlažnosti, reč je o relativnoj vlažnosti.
- Ona nam govori koliko se vodene pare trenutno nalazi u vazduhu u odnosu na maksimum koji taj vazduh može da prihvati na datoj temperaturi.
- Na primer, ako je vlažnost 60%, to znači da je u vazduhu prisutno 60% od njegovog punog kapaciteta za tu temperaturu.
Zimski paradoks: Topao stan, žedan vazduh
Zimi se relativna vlažnost u našim domovima naglo smanjuje. Razlog je jednostavan: grejemo stanove, a sa porastom temperature raste i sposobnost vazduha da prihvati vlagu.
Pošto su izvori vlage u stanu skromni, vazduh počinje da je „otima“ od svega što sadrži vodu – a to smo najčešće mi.
- Posledica: Koža postaje suva, a disajni putevi su opterećeni zbog preteranog gubitka vode.
Zašto „luftiranje“ ne pomaže uvek?
Kada osetimo težak vazduh, instinktivno otvaramo prozor. Međutim, fizika nam ovde sprema malu zamku:
- Spoljašnji, hladan vazduh sadrži veoma malo vlage jer je njegova temperatura niska.
- Kada taj svež vazduh uđe u stan i zagreje se, njegov afinitet prema vlagi naglo raste.
- Vlagu koju nema, on ponovo traži na površini naše kože i sluzokože.
Rešenje?
Iako je svež vazduh neophodan, on neće rešiti problem vlažnosti. Najbolji način da pomognete svojoj koži i disajnim putevima tokom grejne sezone jeste dodavanje vlage u prostor putem namenskih ovlaživača vazduha.