Nuklearna fisija je cepanje teškog jezgra na dva manja, pri čemu nastaju radioaktivni otpad, jonizujuće zračenje i ogromna količina energije.
Cepanje velikih jezgara
Video čas
Nuklearna fisija je cepanje teškog jezgra na dva manja, koja se nalaze u masenom odnosu 2:3. Malo je prirodnih izotopa koji su fisibilni, a najistaknutiji je uranijum U235. Zahvatom neutrona, U235 prolazi kroz transmutacionu promenu, cepajući se na dva manja jezgra kripton i barijum, koji se dalje raspadaju. Tom prilikom oslobađa se ogromna količina energije, emituje gama zračenja i neutroni.
Ukoliko se u blizini jezgra, koje je upravo prošlo proces fisije, nalazi drugo fisibilno jezgro, može doći do nastavljanja i umnožavanja procesa fisije daljim zahvatanjem emitovanih neutrona. Ovakav mehanizam odvijanja nuklearne fisije nazivamo nuklearna lančana reakcija. Brzina umnožavanja nuklearne fisije opredeljuje proces da se kvalifikuje za atomsku bombu ili nuklearni reaktor. Nekontrolisana i brza fisija je osnov atomske bombe, dok je kontrolisana fisija izvor toplote u nuklearnoj elektrani. Fisijom se dobija milionima puta veća količina energije od one koja se dobija iz benzina. Kao produkt nuklearne fisije javlja se radioaktivni otpad, koji se raspada milionima godina i predstavlja ogroman rizik po okolinu.