Borov model atoma

Model opisuje atom kao jezgro okruženo elektronima na stabilnim energetskim nivoima. Prelazak elektrona između nivoa prati emisiju ili apsorpciju zračenja.


📌 Podsetnik

Problemi početka XX veka

  • Otkriven je elektron i dokazano je da atom ima malo, teško, pozitivno naelektrisano jezgro.
  • Zakoni elektrodinamike ne dozvoljavaju da elektron kruži oko jezgra bez gubitka energije, pa je planetarni model atoma odbačen.
  • Linijski spektri atoma (posebno vodonika) predstavljali su nerešen problem: umesto kontinualnog spektra javljaju se diskretne linije talasnih dužina.
  • Ridberg je empirijski pronašao izraz za talasne brojeve spektralnih linija:
    $ \frac{1}{\lambda} = R \left( \frac{1}{m^2} – \frac{1}{n^2} \right) $

Borovi postulati (1913.)

  1. Prvi postulat
    Elektron orbitira oko jezgra po stacionarnim kružnim orbitama bez gubitka energije.
  2. Drugi postulat – kvantizacija momenta impulsa
    Moment impulsa elektrona jednak je celobrojnom umnošku redukovane Plankove konstante:
    $ mv r = n \hbar $
    gde je
    $ \hbar = \frac{h}{2\pi} $.
  3. Treći postulat – kvantizacija energije
    Elektron prelazi između orbita apsorpcijom ili emisijom energije jednake razlici energija nivoa:
    $ h\nu = E_{n2} – E_{n1} $.
    Za emitovano zračenje dobija se izraz za talasni broj:
    $ \frac{1}{\lambda} = k \frac{hc}{1/n_1^2 – 1/n_2^2} $.
Podeli na:

Ne možete kopirati sadržaj ove stranice!

Scroll to Top