Prinudne oscilacije se odvijaju pod dejstvom neke periodične prinudne sile, pri čemu telo osciluje frekvencijom prinudne sile, a ne sopstvenom frekvencijom oscilovanja.
Prinudne oscilacije odvijaju se pod delovanjem periodične sile frekvencije $\nu$. Telo tada osciluje upravo frekvencijom prinudne sile, a ne sopstvenom frekvencijom oscilovanja. Amplituda oscilovanja zavisi od bliskosti frekvencija $\nu$ i $\nu _{0}$ . Kada je $\nu=\nu _{0}$ dolazi do pojave mehaničke rezonancije, pri kojoj se amplituda oscilovanja naglo povećava i biva ograničena isključivo faktorima prigušenja.
Pretpostavimo da je vinska čaša izložena zvuku, koji predstavlja prinudnu silu i tera čašu da osciluje frekvencijom zvuka. Ukoliko je frekvencija zvuka jednaka sopstvenoj frekvenciji oscilovanja čaše (rezonancija), amplituda oscilovanja će se povećati do vrednosti koja može izazvati lomljenje stakla.
Ako su dva oscilatora, povezana tako da se oscilovanje jednog oscilatora prenosi na drugi, energija će se stalno prebacivati sa jednog oscilatora na drugi i nazad. Ovaj transfer energije je maksimalan ako oscilatori imaju istu sopstvenu frekvenciju oscilovanja. Energija se prenosi sa prvog oscilatora na drugi, a zatim se vraća sa drugog na prvi i tako u nedogled. Ovaj princip transfera energije oscilovanja se koristi za stabilizaciju visokih zgrada tokom zemljotresa i olujnih vetrova. Kada se desi zemljotres ili ekstremno jak vetar, visoka zgrada počinje da se ljulja, ali se pri tom deo energije oscilovanja prenosi na ogromno klatno (nekoliko stotina tona) ugrađeno u zgradu, koje ima istu sopstvenu frekvenciju oscilovanja kao i sama zgrada. Za animacije i detaljnije objašnjenje, pogledajte video čas.