Potencijalnu energiju ima telo koje se nalazi na visini u gravitacionom polju Zemlje.
Skrivena mehanička energija
Video čas
Ovakav pristup, iako teorijski potpuno ispravan, nije zgodan za proračune kada su u pitanju tela blizu površine Zemlje, što je najčešći slučaj. Ako se telo mase m nalazi na visini h u gravitacionom polju, poseduje skrivenu sposobnost da izvrši rad (ako padne), odnosno poseduje potencijalnu energiju. Da bi podigli telo na neku visinu h moramo primeniti silu jednaku gravitacionoj sili, kojom Zemlja provlači to telo: mg. U tom slučaju vršimo mehanički rad na podizanju tela. Ako se u izrazu za mehanički rad zamene veličine F i s veličinama mg i h, dobiće se izraz za rad na podizanju tereta mase m u polju Zemljine teže g, na visinu h.
$$A=mg\cdot h $$
Sila mg i put h imaju isti pravac i smer, te je izraz napisan u skalarnom obliku.
Ako za referentni nivo na kojem je potencijalna energija tela jednaka nuli, odaberemo površinu Zemlje, umesto beskonačnosti, potencijalna energija tela na visini h u gravitacionom polju Zemlje, biće jednaka radu izvršenom na podizanje tela sa površine Zemlje do visine h:
$$E_{p} =mgh $$
Kinetička i potencijalna energija su vidovi mehaničke energije.
Kinetička energija se može transformisati u potencijalnu energiju (i obrnuto) bez gubitaka, sve dok se ukupna mehanička energija ne menja Ek+Ep= const.
Primer za to je vertikalni hitac. Telo ispaljeno sa površine zemlje vertikalno u vis brzinom v u početnom trenutku ima samo kinetičku energiju. Kako se telo penje, njegova potencijalna energija raste sa visinom, dok se kinetička istovremeno smanjuje.

U najvišoj tački ( v=0 ) telo ima samo potencijalnu energiju, koja je brojno jednaka kinetičkoj energiji koju je telo imalo u početnom trenutku. U trenutku udara o zemlju ( h=0 ), potencijalna energija je jednaka nuli dok kinetička energija ima maksimalnu vrednost (kao i u početnom trenutku). Ovo je tačno samo ako nema gubitaka energije na otpor sredine i sl., odnosno ake se ukupna mehanička energija ne menja Ek+Ep= const.